Sedam godina je prošlo od smrti Donne Ares. Popularna pjevačica, pravog imena Azra Kolaković, dugo se borila s teškom bolesti i tog 2. oktobra 2017. u 41. godini je izdahnula.
Mnogi su tugovali i tuguju za Donnom Ares, ali majci je najteže. Samo Ajka Kolaković zna kako je prošla i prolazi kroz život bez svoje Donči.
U emotivnoj ispovijesti za Raport, Ajka je govorila o svojoj kćerki, teškim danima, usponima, padovima, uspomenama…
Ne daj Bože razumjeti, a dalje se mora…
Rekli ste mi u pripremi intervjua da ovih dana, uoči tužne godišnjice, osjećate nemir.
“Sad, kako vrijeme prolazi, svoju tugu duboko čuvam u sebi, poslije svih oblika tuge koje sam prošla i ponosna sam i dostojanstvena što sam imala takvu kćerku. Ali kad se bliži 2. oktobar i sad sedam tužnih godina vraćaju se tužne uspomene i nemiri”.
Kako podnosite i preživljavate ove teške dane?
“Imam već mehanizme kako se nositi sa situacijama i puno se javljaju prijatelji i mediji iz cijeloga regiona, tako da to ispoštujem i hvala im što se sjete i što sjećanje na moju Donči ne blijedi”.
Danas ćete obići grob Donne Ares…
“Porodica i bliski prijatelji idemo obići Humke a ona je uvijek prisutna… Ljudi iz cijeloga svijeta se javljaju sa raznim snimkama… Tako da ona živi sa svima nama u našim srcima.
Sedam godina je prošlo od Donnine smrti. Kako majka koja izgubi svoje dijete uspijeva nastaviti sa životom?
“Bolje da nijedna majka ne osjeti kako to preživjeti sa usponima i padovima, ne daj Bože razumjeti, a dalje se mora… Tako da sam sad dobro i sad živim sa lijepim njenim uspomenama, kojih je ostavila i previše. I moram biti sad, kad sam to sve prošla, još jača i bolja zbog nje”.
Sjećanja ima i previše i sad živim od lijepih uspomena
Vi ste se počeli baviti muzikom što je bila velika Donnina želja.
“Jesam. I pored putovanja koja su moja velika strast, našla sam mir u muzici poslije moga profesionalnoga rada u školi. Sad sam se vratila pjevanju, koje sam napustila zbog porodice, i to je moja ljubav, izazov i rad na sebi.
I nema veze sa grandioznom karijerom moje kćerke, to je lično njeno, a ovo moje, jer od mene je krenulo i samo ćemo zaokružiti taj put.
A ujedno i njenu želju ispunjavam i ja samo pjevam iz ljubavi, imam obaveze i ni sa kim se ne takmičim, već uživam na svoj način, a imam i svoj ansambl “Prijatelji sa Une”, s njima vježbam, nastupam…”.
Po čemu je se Vi najradije sjećate?
“Sjećanja ima i previše i sad živim od lijepih uspomena i sad osjećam kao da je tu negdje oko mene i kaže: “Izdrži”, jer svi smo u prolazu na ovome svijetu.
Bez obzira na sve ponosna sam mama kćerke koju sam imala, a imam i dalje u srcu”.
