Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić dobio je poziv na samit BRICS-a koji će se održati 22. do 24. oktobra ove godine u Kazanu. Njegov odgovor, odnosno njih više u nekoliko dana, pokazuju kakav je život “na dvije stolice.”
Vučić je prvo rekao da neće otići na samit, iako se zahvalio pozivu kojeg je dobio preko svog “emisara” Aleksandra Vulina. Inače, Vulin je često megafon Vučićeve politike koju on, iz političkog pragmatizma, ne smije da govori u javnosti.
Samo dan kasnije, tokom svoje PR turneje po Podrinju, Vučić kaže da će tek javiti Vladimiru Putinu na ovaj poziv, te da će naknadno odlučiti da li može stići u Kazan, gdje će se održati ovaj samit.
Jasne su pozadine iza ove dvije izjave. Iza prve stoje milijarde eura koje su uložene u Vučića i “njegovu” Srbiju od 2012. godine, kada je Srpska napredna stranka (SNS) došla na vlast. Pogled na investicije kaže sve – skoro sav značajan novac u posljednjih 12 godina dolazi iz EU.
Do 2022. godine, u Srbiju je EU uložila 1,5 milijardi eura. Pored toga, grantovima je od 2001. godine doneseno tri milijarde eura iz Brisela za Srbiju.
Rusija ima značajne investicije u Srbiji također, ali je to intenzivirano od 2022. godine, jer je Srbija jedna od rijetkih zemalja u Evropi gdje je ruski novac još poželjan. Ipak, EU ima dosta više, a posebno zajedno s drugim partnerima, poput Turske i SAD-a. Pored toga, tu je i kupovina aviona Rafala iz Francuske, te dogovori o litijumu s Njemačkom.
Ipak, druga izjava dolazi zbog druge dimenzije, a to je popularnost među narodom. Mediji bliski Vučićevom režimu su otvoreno na strani Rusije u agresiji ove zemlje na Ukrajinu, započete u februaru 2022. godine. To je moralo imati svoju konsekvencu, a ona je jasna – Rusija je vjerovatno popularnija u Srbiji nego što je bila prije invazije na Ukrajinu.
Istraživanja pokazuju da građani Srbije još uvijek gledaju Rusiju kao svog najvažnije vanjskopolitičkog partnera. Tako kaže istraživanje Beogradskog centra za bezbjednosnu politiku iz 2022. godine, kada je 50 posto građana Srbije izabralo Rusiju za glavnog partnera u svijetu. Dva mjesta ispod nalazi se EU, od koje je popularnija i Kina među stanovnicima ove zemlje.
Dakle, sve nas to dovodi do zaključka da Vučić, kao populista koji ipak mora doći do novca, ne može bez i jednih i drugih. Ono što je dobro za predsjednika Srbije jeste da Putin i Rusija zasad imaju strpljenja, a EU zna da nikoga osim njega ne mogu “progurati” na vlast u Beogradu.
Međutim, riječi američkog diplomate Hoyta Briana Yeeja iz oktobra 2017. godine će se kad-tad obistiniti. Tada je, pričajući s Vučićem, Yee rekao: “Ne možete sjediti na dvije stolice u isto vrijeme, posebno kada su toliko udaljene.”
U jednom trenutku, EU će zahtijevati jasno distanciranje od Rusije i Putina, ili će naći nekog drugog koga će podržati, ko će se isključivo staviti na stranu zapada. Uostalom, Vučić i njegov nekadašnji stranački šef Tomislav Nikolić su tek promjenom u korist EU integracija dobili podršku koja im je oživila političku karijeru okaljanu Srpskom radikalnom strankom.
Putin, s druge strane, nije čovjek koji ima beskrajno strpljenje. U jednom trenutku, a dolazak na BRICS samit bi mogao biti upravo taj, zahtijevat će otvoreniju podršku i normalizaciju odnosa, iz njihove perspektive.
Emisari poput Vulina i predsjednika bh. entiteta Republika Srpska Milorada Dodika će privremeno gasiti vatru, ali će u jednom trenutku Putin i njegova “klika” zahtijevati direktno Vučića – možda u oktobru 2024. godine.
