Avdo Palić je bio pukovnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH) i glavnokomandujući odbrane Žepe tokom agresije na RBiH. Palić je zarobljen i ubijen nakon pada Žepe 1995. godine. Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine, ali nisu bili identificirani do augusta 2009. godine.
Avdo Palić je rođen u mjestu Krivača kod Žepe. Tokom studija u Sarajevu je upoznao svoju suprugu Esmu iz Žepe. Prije rata živjeli su u Vlasenici gdje je Avdo bio zaposlen kao nastavnik u lokalnoj srednjoj školi. Za Bajram 1992. godine Avdo i Esma su otputovali u Žepu u posjetu rodbini. U međuvremenu Avdin otac Murat je preminuo od srčanog udara nakon protjeravanja iz Krivače na putu za Srebrenicu.
U međuvremenu počinje agresija na BiH. Avdo Palić ostaje u Žepi i organizuje otpor agresoru. Sljedeće tri i po godine branioci Žepe pružaju žestok otpor nadmoćnijem neprijatelju. Tokom rata Avdo i Esma su se vjenčali. Esma je rodila dvije kćerke, Semru i Nejru.
Na pregovorima o evakuaciji civila iz tzv. zaštićene zone Žepa, 27. jula 1995. godine, u ukrajinskom kampu UNPROFOR-a na Bokšanici kod Žepe, zajedno s Palićem, kukavički su zarobljeni i Mehmed Hajrić i Amir Imamović, članovi ratnog Predsjedništva Žepe. Njihova tijela ranije su identificirana i ukopana u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu.
Palić je iz Žepe odveden 4. augusta u tajni vojni zatvor u Bijeljini, odakle ga je 5. septembra 1995. godine, po naređenju Glavnog štaba Vojske RS, na razmjenu zarobljenika odveo kapetan Dragomir Pećanac i pripadnik VRS Željko Mijatović.
Palić je zarobljen nakon što se odazvao na pregovore sa vrhom srpskih snaga predvođenih ratnim zločincem Ratkom Mladićem.
Svjesno se žrtvovao kako bi ženama, starcima, djeci, bolesnima i ranjenima osigurao siguran izlazak iz opkoljne Žepe.
“Dobar dan. Ja sam taj Avdo kojeg tražite”, kaže Palić, uz osmijeh, ratnom zločincu Zdravku Tolimiru krenuvši na pregovore s Mladićem.
“Ne tražimo nego hoćemo da razgovaramo”, odgovara Tolimir zbunjen hrabrošću čovjeka koji stoji pred njim.
Upravo se taj datum, 5. septembar, smatra danom kada je ubijen, iako lokacija na kojoj se to dogodilo nije poznata. Prema nalazima, odnosno na osnovu posmrtnih ostataka Palića, zaključeno je kako je najvjerovatnije ubijen pucnjem u glavu. Pretpostavlja se da mu je pucano s leđa.
Palićevi posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice u novembru 2001. godine u Vragolovima kod Rogatice, zajedno s ostacima još osam žrtava. Potraga za kostima je trajala 14 godina. Masovnu grobnicu u Vragolovima 2001. godine otkrio je Jusuf Karahmet, nekoliko mjeseci nakon što se vratio svojoj kući.
Ekshumacija je obavljena 3. novembra iste godine. Ekshumirano je devet kompletnih tijela, a dvije lobanje nađene su nekoliko metara van grobnice. U Palićevom slučaju uzorak nije bio “genetski dovoljno dobar”, zato je pri prvom podudaranju s uzorcima krvi u ICMP-jevoj bazi pokazana podudarnost s Palićevom sestrom i djecom u svega 22 posto.
Nakon neuspješne DNK analize Palić je ukopan na mezarju u Visokom, pod oznakom NN. Druga analiza DNK je obavljena u augustu 2009. godine i s preciznošću od 99,99 posto dokazala da je riječ o skeletnim ostacima Avde Palića.
