Milioni godina, minerali i soli teku iz rijeka u mora i okeane.
Voda iz mora i okeana, kao i svaka druga voda, gubi se isparavanjem, a sol ostaje otopljena i čini preostalu vodu sve slanijom.
Dio oceanske soli također se proizvodi procesima kao što je hlađenje magmatskih stijena Zemljine kore ili trošenje stijena i sedimenata na dnu oceana.
Izvori soli su i čvrste i gasovite materije koje nastaju iz Zemljine kore podvodnom vulkanskom aktivnošću .
Osim prirodnih pojava i procesa, na hemijski sastav morske vode utiče i život u moru.
Morski organizmi izlučuju mnoge kemijske elemente i utiču na njihovu koncentraciju u moru, ali nijedan organizam ne uklanja natrijev klorid ( kuhinjsku sol ) iz vode.
Udio soli u moru naziva se salinitet, a izražava se u gramima po kilogramu (g/kg) ili u dijelovima na milijun (‰).
Prosječni salinitet mora i okeana je 35 ‰. Slanije su ona mora koja primaju manju količinu padavina, imaju manji dotok rijeka i intenzivnije isparavaju.
Baltičko more ima najniži salinitet, samo 6 ‰.
Nivo soli u moru danas je toliko visok da morska voda nije za piće, ali to ne znači da se ne može koristiti u druge svrhe.
Iz jedne litre morske vode može se dobiti oko 35 grama kuhinjske soli.
Sol u moru olakšava plivanje i zadržavanje na površini, zbog čega je mnogo lakše naučiti plivati u moru nego u bazenima.
Ljekovita svojstva morske vode zbog soli i minerala kojima je bogata poznata su od davnina i nisu izgubila na značaju ni danas.
