Od 1923. plivanje i ronjenje u Seni zabranjeno je uglavnom zbog opasnosti po zdravlje zbog prljave vode i bakterija. Stoga se Pariz suočio i sa složenim i skupim projektom, koji je podržala država, a koji je uključivao upravljanje otpadnim vodama, postrojenja za prečišćavanje, filterske stanice i bazene za oborinske vode kako bi se smanjila bakterijska kontaminacija rijeke fekalnim otpadom.
Koliko je koštalo čišćenje rijeke Sene?
Sve ovo je povlačilo troškove od nevjerovatne 1,4 milijarde eura, a čišćenje također ima za cilj da se rijeka oporavi za svakodvenve potrebe Francuza nakon završetka Igara.
Nakon OI, vlasti planiraju da naprave lokalne plaže i kupališta u Seni, koja će biti otvorena od 2025. Poput Copenhagena, Minhena ili Ciriha, Pariz i njegova okolina žele da stanovnici mogu da koriste urbane otvorene vode za rashlađivanje, nešto što je bila uobičajena praksa u 17. vijeku.
“Kada prolazite pored rijeke, sve što želite je da uđete i plivate”, rekla je gradonačelnica Pariza Anne Hidalgo.
Iako se uoči početka Olimpijskih igara gradonačelnica Hidalgo okupala u Seni da dokaže da je rijeka čista, posljednja mjerenja pokazala su da voda nije u potpunosti sigurna za takmičare i da je nivo bakterije Escherichia coli veći od dozvoljenog.
Uprkos svemu takmičenja se održavaju, iako je Sena zagađena i opasna po zdravlje sportista
