Beguna Kadrić je u ljeto 1995. godine izgubila dva sina, bol za njima nikada nije prestala, a za „Avaz“ je podijelila potresnu ispovijest.
Nijazija i Nafiz, Begunini sinovi, bili su u ranim 20-im godinama kada su njihove živote prekinuli zločinci.
Beguna nam je kazala kako svake godine dolazi u Potočare.
Kćerka se udala
– Jedan sin mi je preživio strijeljanje, a brat blizanac mu je ubijen. Ne može mi biti lakše kada je sve gore i gore. Moja kćerka se udala i ostalo je dijete od 12 godina, a muž joj nije uspio preći. Sada ima 28 godina – kazala nam je Kadrić u suzama.
Kadrić dodaje kako se svake godine trudi da podnese godišnjicu.
– Svake godine dolazim, sjednem ovdje i pogledam kako dolaze iz šume, isplačem se, šta ćeš. Unuk mi je otišao u „Marš mira“ – govori nam.
Nema problema
Beguna Kadrić vratila se odmah nakon genocida u Srebrenicu, a ističe kako nikada nije imala problema da živi kao povratnik.
– Među prvima sam se vratila, nikada me niko nije dirao. Dođu, pregledaju struju, dođe poštar, ali niko ništa nije ni meni ni suprugu rekao, samo ne možeš da gledaš – kazala je.
Za nas će uvijek biti Srebrenica
Pitali smo je i kako gleda na promjenu naziva ulica u Srebrenici i prijedlog promjene naziva Srebrenice.
– Nakon svega, moraš da šutiš. Kao ne zove se Srebrenica, nego hoće drugačije. Za nas će uvijek biti Srebrenica – ističe Kadrić.