Calle de jordan, kratka ulica u centru Madrida, obuhvata čitav ciklus ljudskog života.
U ovoj ulici je klinika za vještačku oplodnju, što je sve češći izbor u zemlji pogođenoj nedostatkom beba. U blizini je dnevni centar za penzionere, gdje se pružaju aktivnosti za mentalno i fizičko zdravlje. Tu je uobičajeno vidjeti da žene u svojim 60-im godinama dovode svoje 90-godišnjake do vrata.
Iz vašingtonskog Instituta za zdravstvena mjerenja i evaluaciju su nedavno objavili projekcije dugovječnosti stanovništva po državama za period do 2050. godine. Među 20 najboljih država za doživjeti duboku starost su Švicarska, Singapur, Južna Koreja i Japan.
No, među tih 20 zemalja su i one nešto siromašnije, poput Španije, Italije, Francuske i Portugala. Najstarija živuća osoba na planeti je Španjolka Maria Branyas Morea koja ima 117 godina. Nije iznenađujuće to što su zdravlje i dug život povezani s bruto domaćim proizvodom (BDP) po glavi stanovnika.
Međutim, zašto južna Evropa nadmašuje tu povezanost. Naime, prosječan životni vijek u Španiji će do 2050. iznositi 85,5 godina, što će biti duže od prosječnog životnog vijeka u Danskoj – 83,5 godina.
Navike predaka
Mnogi kao razlog za to ističu mediteransku ishranu – ribu, integralne žitarice, voće, povrće, maslinovo ulje. Međutim, istraživači su primijetili da ishrana današnjih Mediteranaca nije kao što je nekada bila. Naime, restorani su puni ljudi koji jedu prženu ribu i slanu šunku te piju pivo. Španci piju alkohol i puše u prosjeku koji je nešto veći od evropskog prosjeka. Nadalje, među najvećim su korisnicima kokaina u Evropi.
Amerikanac Dan Buettner je autor nekoliko knjiga o “plavim zonama”, područjima širom svijeta u kojima ljudi dugo žive. Da bi se razumjelo zašto je životni vijek stanovnika juga Evrope sve duži, kako je ukazao Buettner, potrebno je obratiti pažnju na navike njihovih predaka, a ne na današnje navike. To je istakao kao razlog zašto su zdraviji u odnosu na ostale.
Te navike iz prošlosti se ne odnose samo na prehrambene navike. Naime, njihovi pastirski preci su se mnogo kretali. Istraživanjem iz 2017. godine je utvrđeno da Španci i dalje prednjače po pješačenju. Konstatovano je da dnevno naprave 5.936 koraka dok je ovaj broj manje impresivan u Italiji, Francuskoj i Portugalu.
Istraživanjem je potvrđeno i to da je veća stopa gojaznosti u zemljama s malom fizičkom aktivnošću i s velikom konzumacijom nezdrave hrane, što je slučaj u Sjedinjenim Američkim Državama i Saudijskoj Arabiji.
Značaj pješačenja i društvene interakcije
Zašto Španci toliko pješače? Španski gradovi su mnogo naseljeni i većinu svojih aktivnosti u gradu izvršavaju hodajući. Ovo je samo dio slagalice. Gradovi ove zemlje su izgrađeni oko trgova na kojima ljudi sjede, jedu, piju i razgovaraju. Takva društvena interakcija je ključna za fizičko i psihičko zdravlje.
Prema istraživanju koje su provele američke kompanije Gallup i Meta, 76 posto Španaca osjeća “veoma” ili “priličnu” društvenu podršku, što je iznad prosjeka. Šef Gallupa Jon Clifton je naglasio da je istraživanje pokazalo i to da su Španci prilično nesretni i neangažirani na poslu. U šali je konstatovao da je naslov lista El Pais bio manje-više tačan: “Španija je najbolja zemlja za život i najgora za posao”.
Međutim, posao nije sve. Španci su četvrti u svijetu u potvrdnom odgovoru na pitanje da li su prošle sedmice vidjeli prijatelje ili porodicu. Porodične veze ostaju čvrste, pa i u kriznim vremenima. Razlog za to može biti i u tome što mnogi mladi stanovnici juga Evrope ne mogu osigurati svoj krov nad glavom, pa su primorani da žive sa starijim članovima porodice.
Južnoevropske države ne spadaju među najsretnije države Evrope. Po tom pitanju prednjače Danska i Finska. No, spadaju među države u kojima postoji dugoročno zadovoljstvo životom, piše list Economist.
