Svakog 19. juna Bišćani se okupe u Midžića mahali kako bi odali počast poginulim djevojčicama Azri Kurjaković, Mireli Zjakić, Maidi Hošić i Sabini Zjakić. One su stradale od neprijateljske granate ispaljene s neprijateljskih položaja u okolini Bihaća, u prvoj sedmici granatiranja grada i početka agresije na Bihać…
BIHAĆ, 19. juna – Azra, Mirela i Sabina su imale 12 godina, Maida je bila pet godina starija i podlegla je zadobijenim povredama u tadašnjoj Regionalnoj bolnici. 11 djece iz ove mahale je tada ranjeno. Koliko se teško nose s ovom traumom govori činjenica da skoro nikada niko od njih nije javno govorio o ovom događaju. Kažu, sjećaju se svakog detalja ali ne mogu govoriti o tome. Prepričavaju tek da su u trenutku pogibije, djevojčice ispunjavale Mirelin novi leksikon.
Bihaćki SDP organizirano, godinama unazad, svakog 19. juna dolazi na ovo mjesto a na njihovu inicijativu podignut je spomenik ubijenim djevojčicama Midžića mahale.
Prema pisanju prof. Muje Begića, istraživača zločina u Bosanskoj krajini, neprekidna granatiranja Bihaća i okoline rezultirala su najčešće ubijanjima djece.
Prvo dijete koje je poginulo na prostoru Bihaća bila je trogodišnja Sunita Kulaš koja je ubijena u Orašcu, a šest mjeseci nakon pogibije djevojčica u Midžića mahali, u naselju Ružica od posljedica granatiranja poginule su sestre Duračković trogodišnja Emina, petogodišnja Erna i Merima koja je tada imala sedam godina.
Nažalost ali vrijedi se usuditi i reći na sramotu svih nas, ubijena djeca ovoga grada a njih je na stotine, nemaju svoj zajednički spomenik, ni kao sjećanje ni kao podsjetnik ni kao opomenu.
Nažalost, do sada nije utvrđen tačan broj ubijene djece u ovom gradu i okrugu, niko nikada, pred domaćim i stranim sudovima nije odgovarao za ubistva djece u zasebnom slučaju nego su oni tretirali u okviru drugih, predmeta koji su se bavili općenitim zločinima.
