Pripadnici srpskih paravojnih snaga, potmognuti snagama JNA, 31.maja 1992. godine, započeli su oružani napad na sela Vrhpolje i Hrustovo. To je bio uvod u potpuno uništenje ovih sela, protjerivanje cjelokupnog stanovništva te zločine koji su počinjeni nad civilima svih dobnih uzrasta.
U samo jednom danu u selu Hrustovo ubijen je veliki broj golorukih mještana, među kojima veliki broj žena i djece. U masakru u Vrhpolju ubijeno je 19 osoba. Jedini preživjeli svjedok masakra u Vrhpolju Rajif Begić prilikom svjedočenja protiv Ratka Mladića detaljno je opisao ubistva na Vrhpoljskom mostu.
Među ubijenim nalazio se i brat svjedoka Nedžad Begić. Zarobljene muslimane iz okolnih naselja oko Sanskog Mosta sproveli su do mosta na rijeci Sani. Zarobljenicima je naređeno da se svuku a zatim je počelo maltretiranje.
Midhatu Ceriću je naređeno da skoči sa mosta u rijeku. Nakon izvršene naredbe četvorica vojnika sa automatskim puškama čekali su da se on pojavi na površini rijeke nizvodno od mosta te su ga pri tome zasuli rafalima. Cerićevo beživotno tijelo nastavila je da nosi rijeka i mogao se u vodi vidjeti trag krvi. Na isti način ubijeni su i Midhat i Munir Begić.
Najmlađeg među zarobljenicima šesnaestogodišnjeg Enesa Dizdarevića ubili su pucnjem u glavu a zatim ga s mosta gurnuli u rijeku.
