Izjave gradonačelnika Bihaća i predsjednika POMAK-a Elvedina Sedića, kojima je javno izrazio nezadovoljstvo Budžetom Federacije BiH i odnosom Sarajeva prema Unsko-sanskom kantonu, izazvale su oštre reakcije u javnosti.
Sedić je, gostujući u emisiji Bosanski vjesnik, ocijenio da je Krajina ovim budžetom ponovo zapostavljena, ističući da u njemu nema sredstava za ključne infrastrukturne projekte poput aerodroma, brze ceste, namjenske industrije i razvoja Nacionalnog parka Una.
Gradonačelnik Bihaća naveo je da su predstavnici Krajine na početku mandata podržali Vladu Federacije BiH bez posebnih političkih zahtjeva, ali da danas ne vide opravdanje za takvu podršku. Ocijenio je da se Unsko-sanski kanton već godinama tretira „maćehinski“, te da se ovakvim odnosom produbljuje osjećaj političke zapostavljenosti.
Međutim, na Sedićeve istupe reagovao je Nijaz Nanić, brat rahmetli generala Izeta Nanića i istaknuti član stranke Narod i pravda (NiP), koja je dio aktuelne federalne vlasti. Nanić je u javnoj objavi povukao teške paralele između današnje političke retorike i autonomaške propagande iz ratnog perioda.
Podsjećajući na događaje iz 1993. godine, Nanić je naveo da je tada, kao oficir Armije RBiH, učestvovao u zadacima usmjerenim na suzbijanje utjecaja propagande Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, te da su se argumenti koji su tada korišteni protiv Sarajeva, prema njegovom mišljenju, danas ponovo pojavili u javnom diskursu.
U svojoj objavi upozorio je da se, kako tvrdi, paušalnim i nedorečenim tvrdnjama stvara animozitet prema Sarajevu i državnim institucijama, podsjećajući na tragične posljedice koje je takva propaganda imala tokom rata. Kao ilustraciju naveo je i autentičan primjer ratne propagande, uključujući pismo upućeno rahmetli Izetu Naniću, koje je, prema njegovim riječima, imalo za cilj izazivanje razdora i bratoubilačkog sukoba u Krajini.
Nanićeva reakcija izazvala je dodatne polemike, s obzirom na njegovu političku pripadnost i činjenicu da dolazi iz porodice koja ima snažan simbolički značaj u Krajini. Njegovo poređenje savremenih političkih istupa s autonomaškom propagandom mnogi su ocijenili kao krajnje neprimjereno, dok drugi smatraju da je riječ o upozorenju na opasnu retoriku koja može produbiti političke i regionalne podjele.
Cijeli slučaj dodatno je otvorio pitanje odnosa federalnih vlasti prema Unsko-sanskom kantonu, ali i granice političkog diskursa u kojem se aktuelni problemi porede s najosjetljivijim periodima novije historije.
