Tog 27. februara 1993. godine Pripadnici Vojske Republike Srpske su na željezničkoj stanici Štrpci u istočnoj Bosni izveli iz voza, koji je saobraćao na liniji Beograd (Srbija) – Bar (Crna Gora), i ubili 20 putnika, civila nesrpske nacionalnosti, na području Višegrada.
Najstarija žrtva zločina u Štrpcima imala je 59, a najmlađa 16 godina. Žrtve iz Srbije i Crne Gore (građani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije) bile su iz Prijepolja, Bijelog Polja, Beograda i Podgorice.
Ubijeni su Esad Kapetanović, Ilijaz Ličin, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Tomo Buzov, Adem Alomerović, Muhedin Hanić i Safet Preljević.
Ubijeni su i Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić te jedno nepoznato lice.
Do danas su pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.
Tijelo Halila Zupčevića pronađeno je krajem 2009. godine na obali jezera Perućac, a posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine nađeni su u istom jezeru 2008. godine. Za ostalim žrtvama se i dalje traga.
Zločin u Štrpcima je ostavio teške posljedice na Bošnjake Prijepolja, Priboja i Limske doline.
Kako je počinjen zločin
Brzi voz 671, poznatiji pod imenom ‘Lovćen’, krenuo je iz Beograda za Bar nešto poslije 11 sati. U punom vozu nalazilo se 20 putnika koji nikada nisu stigli. 20 putnika, većinom bošnjačke nacionalnosti iz Prijepolja, Bijelog Polja, Podgorice, Bara i drugih mjesta oteto je iz voza na oko osam kilometara pruge koja prolazi kroz BiH.
Na željezničkog stanici Štpci voz se zaustavio, iako ranije po raspredu vožnje nije nikada ovdje stajao. Pripadnici VRS natjerali su otpravnika vozova da zaustavi voz. Mašinovođa je dobio signal – žuto svjetlo, što je značilo da može ući u stanicu, a ne može izaći.
Tridesetak vojnika opkoliko je voz, a jedan broj naružanih pripadnika VRS ušao je u voz i legitimisao putnike. Dvadeset putnika odvedeno je u školu kod Višegrada, prema dokazima koje je prikupilo Tužilaštvo BiH, gdje su zlostavljani, pretučeni i opljačkani.
Nakon toga su odvedeni i strijeljani na obali rijeke Drine, a njihova tijela bačena su u rijeku.
Među izdvojenim Bošnjacima bio je i Hrvat Tomo Buzov, jedini od oko hiljadu putnika koji se usprotivio izdvajanju Bošnjaka. I on je ubijen.
Sudske presude i čekanje na pravdu
U zajedničkom saopćenju Fond za humanitarno pravo, Sandžački odbor za demokratiju, Žene u crnom i Inicijativa mladih za ljudska prava podsjećaju da su do sada pronađeni posmrtni ostaci samo četiri žrtve.
Tijelo Halila Zupčevića otkriveno je krajem 2009. na obali jezera Perućac, dok su na istom mjestu godinu dana kasnije nađeni posmrtni ostaci Rasima Ćorića, Jusufa Rastodera i Ilijaza Ličine.
Za ostalim ubijenima i dalje se traga.
“Poslije više od tri decenije, porodice žrtava i dalje čekaju na pravdu pred pravosuđem Republike Srbije, tragaju za posmrtnim ostacima svojih najbližih i ne uspevaju da ostvare status civilnih žrtava rata”, ističe se u saopćenju.
Apelacioni sud u Beogradu je 30. novembra 2023. godine donio je rješenje kojim je ukinuo prvostepenu presudu za zločin u Štrpcima i predmet vratio na ponovno postupanje.
Prethodno su prvostepenom presudom pripadnici jedinice “Osvetnici” Gojko Lukić, Duško Vasiljević i Jovan Lipovac osuđeni su po deset godina zatvora, a Dragana Đekić na pet godina zatvora, piše Slobodna Evropa.
Optuženi Ljubiša Vasiljević je preminuo tokom trajanja postupka.
“Postupak je u januaru počeo iznova, a optuženi Jovan Lipovac preminuo je ovog mjeseca”, napominje se u saopćenju.
Lokalna samouprava u Prijepolju podigla je 2009. godine spomen-obilježje posvećeno devetorici ubijenih iz Prijepolja i dodijelila simboličnu novčanu pomoć njihovim porodicama.
