BIHAĆ – U zapadnoeuropskim zemljama i visoko razvijenom svijetu mladi se od svojih roditelja odvajaju s osamnaest godina života, zasnivaju porodicu i kreću u samostalan život.

U BIH to nije slučaj. Mladi dugo ostaju u roditeljskom domu jer ne mogu pronaći posao kao izvor sigurne egzistencije, a zbog toga ni zasnovati porodicu. Mladi u BIH ostaju sve duže sa svojim roditeljima u istom domu i to je svojevrstan tradicionalni princip. S druge strane, i kada bi htjeli započeti vlastiti život, to im ne dozvoljava ekonomska situacija. Zato ostaju s roditeljima i, nakon svoje četrdesete, preuzimaju brigu o njima. Ahmet Sabljaković kaže kako je sa osamnaest godina napustio roditelje i otišao raditi a danas je situacija potpuno drukčija. – Nema posla. Kuda će mlad čovjek. Nema šanse igdje ode. Ne može ni na Zapad. Dokle će to tako trajati, sam Bog zna. Moji su se osamostalili jer su već sedamdesete bili rođeni. Nakon što su od mene otišli, brinu se o meni i to dobro se brinu. Brinuo sam se i ja za njih. Dao sam im mogućnost da se i oni brinu za svoje. Njihova pomoć mi dobro dođe, kaže Ahmet. Dedo Dervišević iz Kulen-Vakufa je drugačijeg mišljenja. Kaže kako se danas mladi vrlo rano osamostaljuju od svojih roditelja što smatra negativnom pojavom. Ima kćerku koja niz godina radi u inozemstvu u koje je otišla s osamnaest godina. – Skoro da je tamo rođena. Ponekad dođe ovdje. Ostala djeca su u Bihaću. Osamostalili su se sa osamnaest. Kad imaju vremena dođu, u vrijeme godišnjih odmora. Kad nas se požele, dođu, kaže Dedo. Mlade Bišćanke i Bišćani tvrde da nemaju priliku da počnu samostalan život, zaposle se i tako osiguraju materijalna sredstva za svoju egzistenciju. Mladi sve kasnije završavaju fakultet i sve češće ostaju pod roditeljskim krovom. Mladi se danas, zbog nemogućnosti zaspolenja i neizvjesne budućnosti, teško odlučuju na zasnivanje vlastite porodice i odvajanje od roditelja. Jedan mladi bračni par kaže kako živi u zajedničkom domaćinstvu sa suprugovim roditeljima. – Nebi se osamostalili iz razloga što je teško u ovo vrijeme pronaći posao. Velik je rizik odvajati se od roditelja. Jedino, možda ako bi našli posao i imali svoje financije, onda bi se osamostalili, zašto ne. Bez posla, nebi, kažu mladi. I to je stvarnost mladog čovjeka u našoj zemlji. Posla nema, država je u krizi u svakom smislu i ni nakoji način ne olašava mladima da započnu samostalan život. Dok se naši vlasti ne osvijeste i ne počnu riječi provoditi u djela, mladi ove zemlje će i dalje biti izgubljeni i bez izvjesne budućnosti.

rtvusk.ba